-Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
U svojoj stalnoj težnji da „odgonetne vječitu tajnu života, u čijoj osnovi se nalazi beskonačna i nedohvatna transcendentnost i božanska milost”, Blez Paskal će zapisati:
„Vidim te zastrašujuće prostore svemira koji me okružuju i vidim sebe vezanog za jedan ugao ovog ogromnog prostranstva, a da pri tome ne znam zbog čega sam stavljen na to mjesto, a ne na neko drugo, niti zbog čega mi je to kratko vrijeme koje mi je dato da proživim dodijeljeno u ovom trenutku, a ne u nekom drugom od čitave vječnosti koja je preda mnom i koja će ostati za mnom. Svuda vidim samo beskraj, koji čini da se osjećam kao atom i kao sjenka koja traje samo jedan tren i više se ne vraća. Jedino znam da uskoro moram da umrem... Kad razmislim o kratkom vijeku mog života, progutanog u vječnosti... taj mali prostor koji zauzimam, koji čak vidim, okružen u beskonačnoj ogromnosti prostora o kojima ništa ne znam, i koji me ne poznaju, uplašen sam, i ja sam zapanjen zato što sam ovdje a ne tamo; jer nema razloga zašto ovdje a ne tamo, zbog čega sada, a ne onda. Ko me je ovdje postavio? Čijom su naredbom i uputstvom ovo malo mjesto i vrijeme meni dodijeljeni?”
Kako bi od sebe odagnao ateizam i vjerski skepticizam, Paskal je zastupao postojaniju predanost hrišćanstvu; to se postiže, rekao je, intuitivnim traženjem Boga srcem, kroz ljubav i vjeru, a ne razmišljanjem.
Ubrzo poslije objavljivanja djela „O kruženju”, Đovani Marija Tolozani (oko 1471–1549), dominikanski fratar, napao je Kopernika zato što protivrječi Aristotelu, Ptolomeju i Bibliji: „Nikola Kopernik niti je čitao niti shvatio argumente Aristotela filozofa i Ptolomeja astronoma... Pročitajte „O kruženju” knjigu 1, Nikole Kopernika, i iz onoga što sam ja ovdje napisao jasno ćete prepoznati o koliko se mnogo i koliko velikih grešaka sapleo, čak suprotno Svetom pismu... Tamo gdje je želio da pokaže oštrinu svog uma... sopstvenim riječima i onim što je napisao samo je razotkrio sopstveno neznanje.”
Na razvoj astronomije i njene sve značajnije uloge u društvu veliki uticaj je izvršio danski astronom Tiho Brahe (1546–1601), najveći posmatrač svoga vremena. Potiče iz plemićke porodice, podizao ga je ujak bez djece, koji mu je omogućio da stekne veliko obrazovanje. Mladi Brahe se rano zaineresovao za nebeske pojave, još 1560. kada mu je bilo 14 godina i kada je posmatrao djelimično pomačenje Sunca koje ga je frapiralo. Godine 1572. Brahe je posmatrao pojavu nove zvijezde koja se iznenada pojavila u sazvježđu Kasiopeja, i koja je, zapravo, predstavljala prvu takvu pojavu nakon prethodne koje se mogla vidjeti 134. godine prije nove ere. O toj pojavi je napisao opsežnu raspravu, o iznenada pojavljenoj sjajnoj zvijezdi koja se mogla i danju vidjeti, a sijala je na nebu preko godinu dana. Kada se pojavila kometa 1577, nastojao je da joj odredi putanju, pri čemu je ustanovio da su ova tijela dalja od Mjeseca i da im je rep uvijek okrenut suprotno od Venere.
Godine 1577, pod pokroviteljstvom danskog kralja Frederika II, Brahe je dobio izvanredno pogodne uslove za vršenje astronomskih posmatranja i da se bavi i astrološkim proricanjima i sastavljanjem horoskopa. Kralj Frederik mu je poklonio ostrvo Hven, koje se nalazi u blizini Kopenhagena, na kojem je podigao veliku zvjezdarnicu Uraniborg, koja je imala i druge naučne sadržaje, osim osnovne namjene posmatranja nebeskih tijela i njihovih kretanja. Svoju opservatoriju Brahe je opremio najboljim instrumentima toga doba, iako još uvijek nije bio pronađen durbin, pa su sva opažanja vršena golim okom. Uspio je da postigne veliku preciznost od svega nekoliko minuta, što je predstavljalo veliki napredak u oblasti praktične astronomije. Punih 20 godina Brahe je vršio posmatranja i mjerenja položaja zvijezda, iz čega je načinio svoj zvjezdani katalog, koji je sadržao 777 objekata sa izvanrednom tačnošću. Vršio je i precizno mjerenje položaja i pomjeranja planeta, što je kasnije Kepleru poslužilo kao osnova za otkriće njegovih čuvenih zakona kretanja planeta oko Sunca.
Godine 1596. Brahe je bio prinuđen da napusti svoju opservatoriju na ostvru Hvenu, jer ga Frederikov naslednik na prestolu Kristijan IV nije trpio pa ga je primorao da emigrira. Jedno vrijeme je lutao i nastojao da nađe nekog mecenu kako bi nastavio svoj rad na polju astronomije i astrologije, da bi ga napokon prihvatio car Rudolf II (1552–1612), koji mu je stavio na raspolaganje zamak blizu Praga, koji je Brahe uredio kao novu veoma kvalitetnu zvjezdarnicu. U toj svojoj opservatoriji nastavio je da radi još dvije godine kada je preminuo, ali ga je tu naslijedio slavni matemičar i astromom Kepler, koji je iskoristio bogati i dragocjeni posmatrački materijal, kako bi izveo dalekosežne teorijske zaključke, koji su ne samo obogatili astronomiju, već i poslužili kao veoma solidna osnova za njen dalji razvoj i usavršavanje. Brahe je, inače, bio svadljive i naprasite prirode, tako da je još kao mladić, u 19 godini, izgubio jedan dio nosa u nekom dvoboju, zbog čega je sebi načinio vještački nos od srebra. Treba posebno naglasiti da je njegova prethodna, čuvena opservatorija na ostrvu Hvenu Uraniborg, bila uništena (zapaljena) tokom Tridesetogodišnjeg rata.
Tiho Brahe nije prihvatio novi Kopernikov sistem svijeta ne samo iz vjerskih razloga, već i zbog činjenice da nije mogao da ustanovi postojanje godišnje paralakse. Smatrao je da se ona morala pokazati u obliku malenog ugla mjerljivog njegovim preciznim instrumentima, jer Zemlja ima nesumnjivo veliku putanju oko Sunca. Nije u potpnosti prihvatio ni raniji Ptolomejev geocentrični sistem, nego je izgradio svoj sopstveni koji je bio jedna posebna i neobična geometrijska konstrukcija.
(NASTAVIĆE SE)